ODGOJ i obrazovanje za održivi razvoj

Očuvanje okoliša i racionalno korištenje energije dio je cjeloživotnog obrazovanja koje treba započeti od ranog djetinjstva. Zahtjev da se dijete od najranije dobi uči odgovornom ponašanju moguće je provesti ukoliko odrasli u ulozi djetetova modela imaju razvijenu svijest o održivom razvoju, očuvanju okoliša i odgovornom ponašanju prema prirodnim resursima.

To naglašava i Konvencija o pravima djeteta koja se između ostalog zalaže za usmjeravanje odgoja i obrazovanja djeteta prema razvijanju osjećaja za zaštitu prirodnog okoliša (čl. 29. Konvencije o pravima djeteta, 1989.).

Praktičnim djelovanjem unutar sustava odgoja i obrazovanja nastojimo pridonijeti formiranju pozitivnih stajališta djeteta prema okolišu i izgrađivanju potrebnog sustava vrijednosti posebice u odnosu na održivi razvoj.

Upravo je predškolska dob djeteta najpovoljnije životno razdoblje za usvajanje znanja i vještina o očuvanju prirode i njenih resursa te izgrađivanje pozitivnih emocija i stajališta o okolišu. Senzibiliziranje djeteta za probleme okoliša u njegovoj neposrednoj sredini, u zajednici s drugom djecom i odraslima ima perspektivu dugoročnog doprinosa pokretanju niza pozitivnih promjena u djetetovu užem i širem okružju.

Prema suvremenim znanstvenim spoznajama o cjelovitom razvoju djeteta treba imati na umu važnost i ulogu socijalnog i fizičkog okruženja u kojem dijete odrasta.

Uvažavajući činjenicu da dijete rane i predškolske dobi spoznaje svijet
otkrivajući i rješavajući konkretne probleme u konkretnom okruženju, presudno je da okruženje u kojem dijete odrasta bude poticajno osmišljeno i pripremljeno za upoznavanje, istraživanje te stjecanje novih iskustava i znanja o sebi, drugima i svemu što ga okružuje.

Za učenje predškolskog djeteta, uz poticajno fizičko okruženje, važnu ulogu ima i poticajno socijalno okruženje koje djetetu u socijalnoj interakciji omogućuje rasprave, suradnju, sučeljavanje, dogovaranje i slično, osobito ako se radi o uočavanju i rješavanju problemskih situacija. Poticajno socijalno okruženje, osim djece različite dobi, znanja i iskustva, ističe i značajnu ulogu odraslih odnosno odgajatelja od kojih se očekuje da u okviru svoje uloge znaju prepoznavati procese i zakonitosti djetetova razvoja i u skladu s tim planirati, pripremati i omogućavati uvjete u kojima će svako dijete optimalno koristiti i razvijati sve svoje razvojne potencijale.

U ranom i predškolskom odgoju uvijek su bile zastupljene aktivnosti upoznavanja prirode i njezina očuvanja. Međutim, kako smo danas, više nego ikada prije, suočeni s egzaktnim činjenicama o problemima održivosti života na Zemlji zbog štetnog djelovanja čovjeka na okoliš, nužno je od ranog djetinjstva sustavno pristupiti promjeni ponašanja i sustava vrijednosti prema okolišu.

Racionalno korištenje energije i korištenje energije iz obnovljivih izvora svakako predstavljaju neka od rješenja koja doprinose osiguranju i održavanju života na Zemlji.

Kao što energija nikada ne nestaje, već samo mijenja svoj oblik, tako i odgojno-obrazovni rad treba biti proces obogaćivanja iskustava i znanja djece koja u poticajnom okruženju otkrivaju mogućnosti za nove spoznaje i iskustva kao potencijal koji se razvija.

Ivana Pandurić, odg.